učenje
ZADAĆA KATARA BILA JE USVOJITI JEZIK LJUBAVI
"Postoje dvije crkve, jedna je progonjena, ali oprašta, a druga vlada i guli kožu."
Pierre Authié, katarski savršeni.
Ništa osim ljubavi katari si nisu mogli dozvoliti. Ljubav neprekidna, vječna (ona koja se predaje iz usta u usta, i u srce), i ona koja se neprestano transsupstancira. Njome se dostižu ne-ovosvjetske visine i osvajaju nebeski vrhunci. Ljubav daje direktan ulaz u Kraljevstvo i čini elta nebožiteljem.
Ograničenja (asketizam, zavjet i zapovijed) jedino su u ljubavi. Ulazeći u nju, duše su se privikavale na novo prostranstvo i doživjele neizreciv duhovni rast, bez obzira na umnožene patnje i bitke… Ljude je privlačila atmosfera Ljubavi. „O, takva ljubav nikad nije postajala na zemlji! Gdje smo? Nismo li među nebožiteljima?“
U razdoblju od dvjesto godina Krist se na Montseguru nije javljao kao jeruzalemski već kao teogamijski Krist, Krist Slavujevog brda. Na Montseguru je otvorio jedini put, put djevičanske ljubavi. Blud se nije pobjeđivao 'mortifikacijom' ni asketskim podvizima, već paljenjem srčane svijeće: ljubavlju Krista koja u potpunosti obuzima učenika.
>>> dalje
<<< natrag |