Majka Božja:

O Moje najslađe čedo! O ushitu Bračne Odaje! Dijete Moje, otkrit ću po prvi put ono što još nikome Nisam govorila. Dvije su Moje predivne surevniteljice, žrtvene jagnjice za Krista, ženemironosice... Zajedno smo se ushićivale k Bračnoj Odaji.

Dijete Moje, Krist je nakon uznesenja dolazio k Meni. Evo što Sam shvatila ubrzo poslije prenošenja u Efez: dijete Moje, daljnji božanski planovi o poboženosti čovjeka, misija Krista Najtajanstvenijeg, nisu mogli biti ispunjeni na zemlji. Njegovo utjelovljenje završilo se trpljenjem na križu, uskrsnućem, četrdesetdnevnim poučavanjem u duhovnom tijelu i uznesenjem.

Četrdeset dana Njegovog pojavljivanja u duhovnim tijelima izazvali su u Njemu najveću patnju, dijete Moje. Razumjeli su Ga još manje, nego u zemaljskim danima. Spasitelj je riskirao da ih poučava o tajnama budućega vijeka, o Bračnoj Odaji, o onome što Ja danas otkrivam. Učenici su se dvoumili. Oni se još nisu bili oporavili od šoka nanesenog zbog Njegove užasne kazne i prijetnje farizeja da izlože njih sličnom ili čak gorem udesu.

Spasitelj je želio objasniti smisao Svojeg dolaska na zemlju, tajnu smrti i uskrsnuća. Kada je pak On pokušao govoriti o idućim vremenima i o Svojoj misiji u budućem vijeku, učenici ništa nisu čuli. Sluh im je bio zatvoren. I nakon četrdeset dana Spasitelj ih je ostavio i uzašao k visinama Svevišnjega.

Mene je On izabrao Svojim Novim Jeruzalemom, dijete Moje.

Sada ti Ja objašnjavam što znači Efeška Slavujeva gora kao Novi Jeruzalem. Ovamo je Gospodin dolazio i nastavljao Svoje djelo. Ovdje je nalazio utjehu. Ovdje se nije trebao opravdavati, objašnjavati, prilagođavati k starozavjetnim načelima, ozdravljivati, trpjeti, oblivati se krvavim suzama. Ovdje Mu nitko nije nanosio udare, nitko Ga nije proklinjao. Ovdje Mu je bilo lako. Ovdje je našao utjehu nakon trideset godina Svojeg neprestanog strastnoga.

(Knjiga "Ruža serafita", str.45-47)

<<< natrag